Do 9. galaksije... i puno dalje
9 ljeta proletilo je baš,
sve više te volim, to mora da znaš!
Oči su ti prekrasne i divna ti duša,
Ovo ti pišem sa željom da ti srce sluša.
Ne znam jesi li to znala,
Meni si svoje prve muffine slala,
Poslala mi sliku da mi cure sline
i rekla možda i probam jedne godine...
I torte si slala, evo isto prve,
Tad sam ju htio smazati do zadnje mrve,
Nisi ni znala koliko ja to sve slatko volim,
I da neću ni tebi moć da odolim!
E pa tu si već osvojila želudac moj,
Kao da si znala da ću biti tvoj,
Da te neću nikad nikome dati,
Da ćemo skupa i masline brati
Da ću te uvijek htjeti nasmijati,
Da ćemo jedno drugom ruku dati,
Skupa s osmijehom pred Boga stati
i jedno drugom se za život obećati!
Tako puno događaja kad se film vrati,
A koliko ćemo još mi skupa rasti,
Koliko puno ljubavi i koliko strasti,
Koliko osmijeha i predivnih dana,
Puno vrlina i pokoja mana,
Zamisli koliko lijepoga još nas čeka,
Ta sreća će se vidjet i izdaleka!
